Za one kojima se ne da čitati cijeli rad, zato jer do nas nisu došla u izvornom obliku, nego u grčkim prijepisima. Grci, kao narod koji je u Europu došao sa Bliskog Istoka, nije mogao izgovoriti neke naše glasove, pa su gotovo sve riječi iskrivili. Nekad i potpuno promijenili, kao recimo grad „Srbčište“, kojeg Grci zovu „Trismegistos“. Grci su iskirivili i Isusovo ime. On se izvorno zvao „Ješua“, a Grci to izgovaraju „Isus“.
Međutim, čak i među tako iskrivljenim imenima možemo prepoznati mnoga naša. Tako kod Ilira nalazimo imena: Ante, Dasa, Bata, Babo, Verica, Tata, Vesela…
Sad pogledajmo kako su Grci bilježili slavenska imena od 6. stoljeća:
U djelu Čuda svetog Dimitrija iz 7. stoljeća, nepoznati grčki autor opisuje opsade Soluna od strane Slavena u 6. i 7. stoljeću. Evo kako naziva slavenska plemena:
„Nacija Slavena okuplja veliko mnoštvo sastavljeno od naroda Dragovita (Δρο[υ]γο[υ]βῖται/Δραγοβῖται), Sagudata (Σαγουδάται), Velegezita (Βελεγεζίται), Vaiunita (Βαϊουνίται), Verzita (Βερζηται) i drugih.“
(„Dragoviti“ su po svemu sudeći „Dragovići“)
Idemo redom, stoljeće, ime i spominjanje:
Šesto stoljeće:
-Chilbudius ili Chilbuldius, romejski (bizantski) general slavenskog porijekla, spomenut kod Prokopija, povjesničara iz Cezareje.
-Dauritas ili Daurentiu, vođa Slavena spomenut kod Menandara Protektora, povjesničara iz Carigrada.
Mezamar, poslanik Slavena kod Avara, spomenut kod Menandara Protektora.
-Idariz, otac Mezamara, spomenut kod Menandara Protektora.
-Kelagast, brat Mezamara spomenut kod Menandara Protektora.
-Dabragezas, romejski (bizantski) vojni zapovjednik, slavenskog porijekla, spomenut kod Agatija, povjesničara i pjesnika iz Mirne.
-Boz, vođa Slavena spomenut kod Jordana, povjesničara iz Donje Mezije.
Sedmo stoljeće:
-Ardagastus, vođa Slavena spomenut kod Teofilakta Simokata, kojeg smatraju posljednjim antičkim autorom.
-Musocius, vođa Slavena spomenut kod Teofilakta Simokata.
-Peiragastus, vođa Slavena spomenut kod Teofilakta Simokata
-Chatzon, vođa Slavena spomenut u djelu „Čuda svetog Dimitrija.
Zanimljivo da se jedan ilirski kralj iz 4. stoljeća prije Krista navodi kao „Grabos“ iz plemena „Grabaei“, znači Grabo iz plemena Grabića. I danas imamo prezimena Grabar, Grabovac, Grabarić, Grabarević i Grabović, kod Virovitice postoji naselje Grabić. „Graba“ je slavenska riječ, suriječja su „grablje“, „grob“, „grabiti“, „grebati“, itd.
Kao što vidimo iz priloženog, kao što su Grci pogrešno izgovarali i pisali imena „Ilira“ u antici, na isti pogrešan način navodili su imena Slavena u srednjem vijeku. Čak su mnoga imena Ilira koja su do nas došle preko grčkih izvora sličnija našim imenima, nego ova slavenska imena koja sam upravo naveo.
Za razliku od južnih Slavena koji imaju brojna prezimena izvedena od ilirskim imena, recimo Terzić Trivalić, Deretić, Labović, Denda, Čerani, ćDeur… kod Albanaca takvih prezimena nema. Kod Albanaca je popularno posljednjih stotinjak godina davati imena djeci Teuta, Agron ili Ilir, jer su to najpoznatija ilirska imena (do duše ni jedan Ilir se nije zvao Ilir), a kako za ova manje poznata popu Terzić ili Denda nisu čuli (treba čitati antičke izvore, obilaziti arheološka nalazišta ilirskih grobova, itd.), onda kod njih nema ni tih imena, niti imaju prezimena izvedena iz ilirskih.
Osim toga, Teuta kod nas znači „teta“ (Iliri su imali dvoglas „uo“ što i danas čujemo kod nekih Dalmatinaca), pa je u tom izgovoru „teta“ u stvari „teuota“. Tako Albanci djeci daju slavenska imena u iskrivljenom grčkom izgovoru, koja na njihovom jeziku ne znače ništa. Kao što Srbi djecu nazivaju „Danilo“ što je iskrivljeni grčki izgovor hebrejskog imena „Daniel“ što na hebrejskom znači „Bog je sudac“. „Agron“ je po svemu sudeći „Goran“, kao što je gore spomenuti „Ardagastus“ u stvari „Radogost“. Kad pitate povjesničare iz Srbije da li je vođa Slavena iz 7. stoljeća, „Ardagastus“ iskrivljeni grčki izgovor „Radogosta“ reći će da jest. A kad ih pitate da li je po istim jezičnim pravilima onda vođa Ilira „Agron“ „Goran“ skočit će na vas kao opareni. Ali to je već nova tema.
