Piše: Bojan Panaotović
Jutros smo imali prilike da pročitamo da je u najnovijim pregovorima o formiranju vlade u Crnoj Gori mandatar Milojko Spajić ponudio koaliciji ZBCG učešće u parlamentarnoj većini u smislu manjinske podrške vladi čiju bi okosnicu činio PES a da zauzvrat ZBCG zauzme 40% mjesta u javnom sektoru i poziciju predsjednika skupštine.
Svakako da bi principi parlamentarne demokratije u načelu nalagali da koalicija ZBCG bude jedan od ključnih faktora nove vlade, ali imajući u vidu složene geopolitičke okolnosti u svijetu i na Balkanu kao i zazor pojedinih činilaca zapada prema NSD-u i DNP-u, valja trezveno i racionalno zaključiti da je, ukoliko je tačno da ovakva ponuda postoji, ona optimalna za ZBCG u ovom momentu.
Ova opcija takođe je dobra i za Crnu Goru jer će doprinijeti građanskoj stabilnosti i otkloniti moguće procese segregacije i marginalizacije Srba i Crnogoraca koji se protive antisrpskoj politici.
Ukoliko bi se jedna ovakva ponuda odbila, vrata bi se širom otvorila DPS-u što bi za srpski faktor bilo veoma loše. Prva stvar koja bi mogla da dođe na dnevni red ukoliko vlada bude zavisila od DPS-a jeste odlaganje ili opstrukcija popisa kroz specijalni zakon ili neku drugu političko-pravnu aktivnost.
Kada je riječ o Andriji Mandiću, mjesto predsjednika skupštine bila bi kruna jedne uspješne i mukotrpne političke karijere, nagrada kao plod kontinuiranog rada i pretrpljenih patnji, progona, hapšenja i stigmatizacije. Na simboličkoj ravni, iako ne bi imali svoje predstavnike u vladi Srbi bi doživjeli veliku simboličku satisfakciju jer bi njihov predstavnik suštinski bio drugi čovjek u državi.
Suma sumarum, ako ponuda o kojoj dio javnosti govori postoji, ona je solidna i sadrži mnogo više faktora u prilog prihvatanja nego odbijanja.
Izvor: borba.me
